Zvuk

Zvuk nastaje pri sudaru dva ili više predmeta koji pritom emituju energetski talas, a on, opet, izaziva promjene pritiska vazduha koji te predmete okružuje. Te promjene pritiska primaju naše bubne opne, a mozak ih pretvara u zvuk. Zvučni talasi se prostiru u svim pravcima od mjesta nastanka, slično talasima koji nastaju kada se kamen baci u vodu.


Kada se zvuk snima pomoću mikrofona, uslijed promjena vazdušnog pritiska membrana mikrofona se pomjera na sličan način kao i naše bubne opne. Ovi sićušni pokreti se zatim pretvaraju u promjene električnog napona. Što je najbitnije, sve zvučne kartice proizvode zvuk na ovaj način, samo obrnutim redoslijedom. One stvaraju, to jest reprodukuju zvučne talase. Promjene napona se tada povećavaju, što izaziva vibriranje zvučnika. Ove vibracije dovode do promjena vazdušnog pritiska, koje se dalje pretvaraju u zvuk. On nije dio elektromagnetnog spektra.
Ljudski mozak je veoma dobar procesor koji, kada je zvuk u pitanju, može prilično dobro da odredi njegov položaj i stanje pomoću samo dva uha i mogućnosti da okrećemo glavu i tijelo. Izvor zvuka može da bude motor automobila, usta, muzički instrument, zalupljena vrata, ili čak čaša koja se lomi prilikom udara o vrata. Sam izvor emituje zvuk na mnoštvo različitih načina - najveći broj zvukova koji se proizvode u ustima prostiru se direktno od njih, dok motor emituje zvuk u skoro svim pravcima. Kada se zvuk jednom emituje, na scenu stupa okruženje. Prostor između izvora zvuka i slušaoca u mnogome utiče na zvuk, što zna svako ko je pokušao da se dovikuje po vjetrovitom vremenu, ili da sluša nešto ispod vode. Stoga je ono što čujemo mješavina direktnog i odbijenog zvuka. Odbijeni zvuk može da dođe do naših ušiju pošto se odbije o zid ili neki drugi predmet, a materijal od koga su ove prepreke napravljene apsorbuje određene frekvencije, samim tim umanjujući ukupnu jačinu zvuka. Ovo "odbijanje prvog reda" ne samo da zvuči drugačije od direktnog izvora, već i dopire do slušaoca nešto kasnije od njega. Odbijanja drugog reda i nadalje nastavljaju ovaj efekat. Kvalitet i kašnjenje odbijenog zvuka otkrivaju mnogo toga o okruženju i njegovoj veličini.
Većina ljudi može precizno da utvrdi odakle dolaze odbijanja prvog reda, a neki čak mogu da odrede i odbijanja drugog reda. Međutim, kako sve više odbijanja dopire do uha, mozak ima tendenciju da ih kombinuje u eho efekat konačne refleksije poznat kao reverberacija. Pravilno korištenje reverberacije je prvi korak ka simulaciji različitih okruženja.

MAXWELLOVE JEDNACINE

Maxwell je koristo je Amperove, Faradeyeve i Gaussove pronalaske, te proširujući ih opisao je elektromagnetne efekte. On objašnjava uzročno-posljedične veze između magnetnog polja,eletričnog polja i struje koja se javlja u njima.Ove jednačone objašnjavaju zavisnost električnog polja i magnetnog polja o nabojima i strujama, te njihovo međudjelovanje koje se javlja kada se ta polja mijenjaju u vremenu.

MEHANICKI TALASI

Kada na mirnu povrsinu vode padne neki insekt, na tom mjestu insekt izazove poremecaj. Cestice na mjestu poremecaja osciluju i taj poremecaj se prenosi na susjedne cestice vode, stvara se talas.
Talas je prenosnik oscilatornog kretanja. Слика:Talas ts.gif
Sredine sva tri agregatna stanja prenose talase.
Mehanicki talasi se ne prenose kroz prazan prostor (vakum).

Postoje dvije vrste mehanickih talasa:
1. transverzalni (poprecni)- ako pod uticajem nekog talasa cestice osciluju okomito na pravac prostiranja talasa



2. longitudinalni (uzduzni)- talas pod cijim uticajem cestice osciluju okomito na pravac prostiranja talasa


Vrijeme za koje se izvrsi jedna oscilacije zove se period oscilovanja T. broj oscilacija u jedinici vremena je frekvencija f.Jedinica za frekvenciju je herc (Hz).

Valna duzina je rastojanje dvije susjedne tacke koje su u fazi oscilovanja.
Talasi se uvijek prostiru u nekom odredjenom prostoru. Povrsina do koje talas dodje u nekom trenutku predstavlja skup tacaka koje su u fazi oscilovanja. Takva povrsina se naziva talasni front.
Linije koje od izvora ideu u smjeru i pravcu prostiranja talasa zovu se talasni zraci.

MATEMATICKO KLATNO

Matematičko klatno je tijelo značajne mase i zanemarljivih dimenzija obješeno o lak neistegljiv konac, koje osciluje u vertikalnoj ravni pod dejstvom gravitacije. Gravitaciona sila (na slici označena plavo) može da se razloži u dvije komponente, od kojih jedna samo zateže konac (označena crveno), a druga, aktivna, ubrzava tijelo (označena zeleno). Aktivna komponenta ubrzava tijelo ka ravnotežnom položaju i predstavlja povratnu silu. Oscilovanje matematičkog klatna može se smatrati harmonijskim samo u slučaju malih amplituda (ugao otklona ne smije biti veći od pet stepeni).

MEHANICKE OSCILACIJE

Spadaju u grupu opštih periodičnih kretanja, koja se odvijaju u ograničenom delu prostora po trajektoriji koja se ponavlja nakon određenog vremena-perioda kretanja. Trajektorija leži u jednoj ravni i na njoj mora postojati tačka simetrije

Cesto se susrecemo sa kretanjem koje se zove oscilatorno kretanje.List na drvetu oscilira na drvetu pod dejstvom vjetra,klatno zidnog sata oscilira, klip benziskog motora krece sa jednog kraja cilindra na drugi.sva ta kretanja imaju zajednicku osobinu da su periodcna tj. Da se ponavljaju poslije odredjenog vremena.Vrijeme poslije kojeg se kretanje ponovi zove se period T.

Osobenosti kretanja je sto se tijelo periodicno krece po nekoj putanji naizmjenicno u oba smjera.Ovo kretanje se zove osciliranje.

Oscilatorno kretanje nastaje zato sto tijelo nastoji da zauzme polozaj stabilne ravnoteze.

Vrijeme trajanje jedne oscilacije zove se period T.Tijelo dodje iz polozaja A u polozaj b za vrijeme T.

Broj oscilacija u jednoj sekundi je frekvencija f

f=1/T

Jedinica za frekvenciju je herc (Hz).

Veza izmedju frekvencije i perioda dana je relacijom

T=1/f

Udaljenost tijela od ravnoteze polozaja je elongancija.Najveca udaljenost tijela od ravnoteznog polozaja naziva se amplituda.Kod svih osciliranja moze se uociti da se javlja sila koja je orijentirana ka ravnozenom polizaju i vraca tijelo u ravnotezni polozaj.U ravnoteznom polozaju ova sila je jednaka nuli.Kada je velicina te sile proporcionalna udaljenosti od ravnoteznog polozaja x,

F=-kx

onda se osciliranje zove harmonijsko pri cemu je k konstanta proporcionalnosti.Predznak „-„ stavljen je zato sto elongaciju x mjerimo od ravnoteznog polozaja , a sila F je usmjerena ka ravnoteznom polozaju.Ovakvu vrstu osciliranja koje se odvija pod uticajem unutrasnje sile nazivamo slobodnim oscilacijama.

ugaona brzina

Ugaona brzina

Ugaona brzina je vektorska fizička veličina koja opisuje brzinu i smer rotacije nekog tela.

Njen intenzitet brojno je jednak uglu (Θ) (izraženom u radijanima) koji telo u toku svoje rotacije opiše u jedinici vremena (t). U skladu s tim, jedinica ugaone brzine u SI sistemu je radijan u sekundi.

Pravac ugaone brzine poklapa se sa pravcem ose oko koje telo rotira, a smer je određen pravilom "kazaljki na časovniku" (ili pravilom desnog zavrtnja). Prema ovom pravilu, rotacija tela posmatrana sa vrha vektora ugaone brzine suprotna je smeru kretanja kazaljki na časovniku (ili ako desni zavrtanj paralelan sa osom rotacije obrćemo u smeru rotacije tela, smer njegovog "napredovanja" (ili "nazadovanja") jednak je smeru vektora ugaone brzine; npr. ako čep na flaši obrćemo u istom smeru kao što telo rotira on će "napredovati" ka flaši ili "nazadovati" od flaše, što će biti u oba slučaja jednako smeru ugaone brzine tela, kao i čepa, naravno).

Ugaona brzina je u vezi i sa brzinom revolucije nebeskih tela koja se meri u jedinicama kao što je revolucija u minutu. Oznaka za ugaonu brzinu je grčko slovo omega (ω). Ugaona brzina astronomskih objekata obično se označava velikim slovom omega Ω.

kinetika rotacije

Kod kinetike rotacije pojavljuje se ugaona brzina. Ugaona brzina je jednaka opisanom u jedinici vremena.


Osnovna jedinica za mjerenje ugaone brzine je 1 rad/s.


Period je vrijeme potrebno da se napravi jedan puni krug. Obilježava se sa T.

Puni krug iznosi 360o ili 2π radijana.

Frekvencija je mjera koja pokazuje broj nekih događaja koji se dogodi u jedinici vremena u određenom periodičkom procesu. Mjeri se u hercima (Hz).